roze naočale i dalje nosim, lijepo mi je*
Ono što jednom zavoliš..voliš zauvijek ili zamrziš. to je jednostavno tako. nisam dugo ništa pisala, ali evo..našla sam inspiraciju. zašto u glavi nemamo onu opciju "delete" ili "break" ili čak "stop" vjerujem da bi svakome dobro došla. svi se jednom nađemo, bar jednom, u situaciji kada neznamo što napraviti. dvojimo, i nemože naći rješenje, ili pak neznamo odlučiti koje rješenje odabrati. ljubav je jedna jako komplicirana stvar koja daje toliko dobih osjećaja, ali oni neugodni neki puta ipak ostaju za nama. ne volim to. smetaju mi u novim lijepim osjećajima. kako bezbolno rješiti stvari u kojima su umješane emocije? nikako, valjda treba, kako kažu slušat srce..
zaljubit se znači puno toga. provodit slobodno vrijeme sa osobom koja voli tebe, druženje, izlaženje skupa..uživanje u zajedničkim trenucima.. sve je to tako lijepo, ali se bojiš svega toga. bojiš se ostati povrijeđena,bojiš se neuzvraćene ljubavi i neznam ni ja šta sve ne. ja nisam tip da ću govorit volim te,njanjanja, neznam ni ja te stvari. ja to pokazujem na neki svoj drugi način. jer, danas to tako svi olako koriste, a reći to iskreno i od srca je teško. barem meni.
kada nađeš ono pravo, čuvaš i nedaš nikome. ima posebno mjesto negdje duboko u tebi. zato je ljubav lijepa*
